O nama

Poljska kulturna udruga „Mikolaj Kopernik“ najstarija je organizacija poljske dijaspore u Hrvatskoj danas. Godine 2020. proslavila je 30. godišnjicu svoga osnivanja. Poljaci u Hrvatskoj jedna su od 22 nacionalne manjine, pri čemu spadaju među manje brojne ali vrlo aktivne manjinske zajednice. Upravo je aktivnost PKU „Mikolaj Kopernik“ najprimjetnija, s obzirom na broj Poljaka koji žive u Zagrebu i okolici te s obzirom na dugu tradiciju i aktivnost njezinih članova. Pored PKU „M. Kopernik“ u Zagrebu, u Hrvatskoj postoje poljske udruge u Splitu, Rijeci i Osijeku.

Poljsku dijasporu u Hrvatskoj možemo podijeliti u dvije skupine koje se međusobno razlikuju vremenom doseljenja. Stoljećima su Poljaci dolazili u hrvatske zemlje, a neki su se ovdje i nastanjivali. To su ipak bili samo pojedinci. U posljednjim desetljećima 19. stoljeća u mnogim hrvatskim gradovima živjelo je nekoliko ili nekoliko desetaka ljudi koji gu govorili poljski. Prema statistikama iz 1880. najviše Poljaka bilo je u Zemunu (46 osoba) i Zagrebu (70 osoba). Ukupno je tada u Banskoj Hrvatskoj živjelo 485 Poljaka. Taj se broj povećao do izbijanja Prvoga svjetskog rata. Podaci iz 1910. godine govore o preko 2300 osoba koje su govorile poljski. Bio je to rezultat dva migracijska vala. S jedne strane, u organizaciji same austro-ugarske države značajan broj Poljaka nastanio se u Bosni i Hercegovini nakon okupacije 1878. godine. Bili su to državni činovnici, stručnjaci različitih profesija, ali i seljaci naseljeni u okolici Prnjavora. Drugi val je bilo naseljavanje poljskih seljaka iz Galicije koji su na vlastitu ruku (često posredstvom banaka) kupovali zemlju u Slavoniji i preseljavali se na veća imanja iz prenapučene Galicije. Ta je pojava karakteristična prvenstveno za prve godine 20. stoljeća.

Prema popisu stanovništva na cjelokupnom teritoriju Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca, početkom međuratnog razdoblja živjelo je preko 10.000 Poljaka, a njihov se broj povećao i na hrvatskim područjima. Godine 1919. osnovan je Konzulat Republike Poljske u Zagrebu. Širila se pozitivna slika o Poljskoj, razvijali su se kulturni i znanstveni odnosi. Tada su na inicijativu Konzulata RP osnovane organizacije i institucije koje su za cilj imale njegovanje poljaštva, poljskog jezika i kulture među lokalnom poljskom dijasporom. Godine 1929. osnovana je u Zagrebu prva takva organizacija, „Poljsko ognjište“(„Ognisko Polskie“). Tada je ovdje živjelo oko 300 Poljaka, a polovica ih se uključila u rad udruženja. Iako je organizacija imala stalno financijske probleme i nije dobivala podršku niti od poljskih niti od gradskih vlasti Zagreba, osnovana je knjižnica i izdavan je vlastiti list. U drugoj polovici 1930-ih „Poljsko ognjište“ pretvoreno je u Poljski savez, proširilo je svoju djelatnost i na područje zapadne Bosne, gdje je također živio značajan broj Poljaka. Zahvaljujući tome, 1936. godine Poljski savez imao je oko 900 članova. Članovi „Poljskog ognjišta“ bili su posebno aktivni u pomoći poljskim izbjeglicama koji su nakon poraza Poljske u rujnu 1939. pokušavali preko jugoslavenskog teritorija prijeći na zapad. U tu svrhu osnovan je i posebni odbor u kojem su osobito aktivne bile gospođe iz „Poljskog ognjišta“.

Nakon Drugoga svjetskog rata broj Poljaka u Jugoslaviji značajno se smanjio. Oko 18.000 Poljaka iz Bosne odlučilo se za povratak u domovinu. Ostalo je oko 5% onih koji su rodbinskim vezama bili povezani s lokalnim stanovništvom ili koji nisu imali financijskih sredstava za povratak. Smanjio se i broj Poljaka u Hrvatskoj. Bio je to rezultat reemigracije, ali i ubrzane asimilacije Poljaka, koji su se lako utapali u većinsko stanovništvo. Organizacija dijaspore prekinula je svoju djelatnost.

Drugi val migracije Poljaka na hrvatska područja i u cijelu bivšu Jugoslaviju dogodio se 1960-ih, 1970-ih i 1980-ih. Bilo je to povezano s brojnim brakovima Poljakinja s građanima Jugoslavije. Ovi su brakovi bili uglavnom posljedica studentskih poznanstava, razvoja gospodarske suradnje obaju zemalja, grupnih dolazaka na ljetovanje na Jadran te sajmova i izložaba. Zbog gospodarske krize u Poljskoj i boljih uvjeta života, poljsko-hrvatski parovi najčešće su se odlučivali na naseljavanje u Jugoslaviji. Valja naglasiti da su u velikom postotku osobe koje su se tada doseljavale u Hrvatsku iz Poljske imale visoku naobrazbu. Nakon duge pauze, novi naraštaji Poljaka u Zagrebu ponovno su počeli osjećati potrebu samoorganiziranja radi međusobne pomoći, pružanja moralne podrške i otvaranja mogućnosti pristupa poljskoj kulturi. Proces doseljavanja pojedinaca i obitelji traje i danas, što je olakšano članstvom obiju država u Europskoj Uniji.

Tijekom druge polovice 1980-ih Poljaci (većinom Poljakinje) susretali su se u Zagrebu u prostorijama Generalnog konzulata RP i tada se na jednom od sastanaka rodila ideja osnivanja organizacije poljske dijaspore. Zahvaljujući podršci tadašnjih konzula poduzeti su koraci u pravcu ishođenja dozvole za registraciju organizacije poljske manjine z Hrvatskoj. Entuzijazam i inicijativa nekoliko gospođa nakon višemjesečnih nastojanja urodio je plodom. Bio je to veliki događaj i ogromna radost za sve zainteresirane koji su težili stvaranju takve organizacije. Nakon pripreme Statuta i popisa članova (članske ankete ispunilo je oko 60 osoba) dana 16. veljače 1990. registrirana je organizacija poljske nacionalne manjine u Hrvatskoj. Odlučeno je da će nositi ime Nikole (Mikolaja) Kopernika.

Od samog početka važno područje djelatnosti Udruge bilo je poučavanje poljskog jezika, posebno djece i mladih, s obzirom na njegovu važnost za održavanje nacionalnog identiteta. S vremenom je rastao broj članova, sastanci su se održavali redovito, a područje djelovanja PKU brzo se širilo. Svojom djelatnošću PKU nastojala je podmiriti različite potrebe poljske dijaspore iz Zagreba i okolice, a budući da je to u početku bila jedina organizacije poljske manjine u zemlji – i u cijeloj Hrvatskoj.

U teškom razdoblju rata u Hrvatskoj u prvoj polovici 1990-ih Udruga je svoju pažnju usmjerila na pomaganje ljudima ugroženima ratom. Upućivala je apele i pozive za pomoć poljskim i međunarodnim organizacijama, Svetom Ocu Ivanu Pavlu II., predsjedniku RP Lechu Wałęsi, poljskom parlamentu, Crvenom križu i Udruženju „Poljska zajednica“ (Stowarzyszenie „Wspólnota Polska“). Primljenu pomoć upućivala je Poljacima koji su živjeli diljem Hrvatske od Vukovara do Dubrovnika te hrvatskim institucijama, Caritasu, kućama za nezbrinutu djecu i slično. Pomoć pružali su i pripadnici Poljske vojske – „Poljskog bataljuna“, koji su boravili u Hrvatskoj u misiji UN-a. PKU je poljske vojnike pozivalo na svoja druženja, primjerice Božićne susrete, kako bi u inozemstvu mogli osjetiti ozračje i toplinu poljskog doma.

Nakon završetka Domovinskog rata PKU „Mikolaj Kopernik“ svoju je aktivnost usmjerila na razvijanje suradnje sa sličnim organizacijama poljske dijaspore u drugim zemljama i s organizacijama u domovini. Među ostalima, od 2001. godine PKU članica je Europske unije zajednica poljske dijaspore (Europejskiej Unii Wspólnot Polonijnych). Godine 2003. u Zagrebu je održan regionalni susret te Unije na kojem su se okupili predstavnici organizacija iz 19 zemalja, kojem je PKU bila domaćin. Djelatnost Poljske kulturne udruge „Mikolaj Kopernik“ s vremenom su podržale različite poljske i hrvatske institucije. PKU dobiva financijsku potporu od Udruženja „Poljska zajednica“, Zaklade „Pomoć Poljacima na istoku“ te hrvatskog Savjeta za nacionalne manjine. Godinama su rad udruge podržavali i različiti sponzori i privatne osobe prepoznajući značaj njegove djelatnosti za promociju poljske kulture, tradicija i običaja. Posebnu značajnu podršku godinama pružali su udruzi Bronisław Kułaga iz „Eksportdrva“ i Bronisław Walaszek iz „Vindije“.

U samom osnivanju udruge i u prvim godinama njezina djelovanja značajnu ulogu odigrala je Walentyna Lončarić, koja je posvetila radu u PKU mnogo svoje energije. Godinama je vršila funkciju predsjednice. Godine 2010. za dugogodišnji rad odlikovana je visokim poljskim odlikovanjem, Krzyżem Kawalerskim Orderu Zasługi Rzeczypospolitej Polskiej. Poljska kulturna udruga za njezin trud nagradila ju je titulom počasne predsjednice.

U prvim godinama uz Walentynu Lončarić radila je skupina ne manje predanih i entuzijastičnih osoba: Jolanta Więckowska-Matić (prva predsjednica), Janina Wojtyna-Welle, Irena Duić, Lidia Cieślińska-Živčić, Krystyna Simić, Walentyna Kereković, Jadwiga Jakus i drugi. Poučavanjem poljskog jezika bavile su se Jolanta Sychowska Kavedžija i Barbara Kryżan-Stanojević.

Udruga godinama nije imala vlastiti prostor, a za sastanke se okupljala na različitim mjestima, primjerice u zgradi Veleposlanstva RP na Krležinom Gvozdu ili u prostorima koje su joj ustupale druge manjinske organizacije, Češka beseda (tada na zagrebačkom Dolcu), ili mađarska udruga u Vodovodnoj ulici. Udruga mnogo duguje podršci Generalnog konzulata, a kasnije Veleposlanstva RP u Zagrebu.

Godine 2003. PKU je uspjela dobiti na korištenje prostor u dvorišnoj zgradi u ulici Mesničkoj 6. Usprkos ograničenoj površini i tehničkim problemima same zgrade, taj je stan godinama služio Udruzi kao mjesto sastanaka i priredbi, sjedište knjižnice i skladište godinama skupljanih materijala korištenih u djelatnosti društva, primjerice poljskih narodnih nošnji. Godine 2016. sjedište je premješteno u veliki prostor u ulici Savskoj, koji omogućuje okupljanje većeg broja ljudi te realizaciju mnogih projekata, predavanja, izložbi i kulturnih priredbi. Nastojanja da se dobije novo sjedište i rad na njegovom uređenju i opremanju pripadaju razdoblju kada je predsjednica PKU bila Barbara Kryżan-Stanojević.

Pored aktivnosti usmjerenih na poučavanje poljskog jezika, koje od trenutka osnivanja Poljske škole (a prvo Školskog konzultativnog centra pri Veleposlanstvu RP u Zagrebu) 2005. godine prestalo biti glavna briga PKU, djelatnost udruge usmjerena je u tri osnovna pravca. Jedan je podrška Poljacima u Hrvatskoj, što je bilo važno posebno u prvim godinama postojanja udruge. Pored toga veliku se pažnju poklanja njegovanju poljskih običaja i promociji poljske kulture u Hrvatskoj. Na oba ova područja PKU je stalno aktivna i ostvaruje mnoge projekte.

Udruga je tijekom 30 godina postojanja mnogo postigla i uspostavila brojne kontakte, vrlo vrijedne za poljsku zajednicu. Članovi udruge koriste svaku priliku kako bi popularizirali Poljsku u hrvatskoj javnosti, a u poljskim krugovima – Hrvatsku. Zahvaljujući prijevodima koje su napravili članovi udruge izdane su mnoge knjige. Članovi društva jesu i autori publikacija o Poljskoj. Povodom stote godišnjice poljske nezavisnosti izašla je iz tiska knjiga Magdalene Najbar-Agičić „Druga Republika: Poljska u međuraću 1918-1939“. PKU je također suorganizator festivala povijesti Kliofest, zahvaljujući čemu u njegovom se programu pojavljuju teme vezane uz povijest Poljske. Godine 2019. u okviru Kliofesta predavanje je održao prof. Andrzej Friszke.

Godine 2004. u okviru PKU „Mikolaj Kopernik“ osnovana je vokalna skupina „Visla“, koja od te godine redovito sudjeluje na Smotrama folklornog stvaralaštva nacionalnih manjina grada Zagreba te na drugim festivalima i priredbama u Hrvatskoj, u Poljskoj i u inozemstvu. Skupinu „Visla“, koju vode profesionalni dirigenti, godinama širi svoj repertoar. Izvodi poljske folklorne, domoljubne, vjerske i popularne pjesme. Nastupa u prekrasnim poljskim narodnim nošnjama čime privlači pažnju gledateljstva i mnoge pohvale. Dugo vrijeme vokalnu skupinu vodila je Walentyna Lončarić, a danas rad „Visle“ vodi Janina Wojtyna-Welle. Od 2006. godine djelovala je također omladinska plesna skupina, koja je nakon nekoliko godina nažalost prestala s radom.

Osim glazbene tradicije, PKU njeguje i druge, one vezane uz proslave tradicionalnih vjerskih blagdana. Godinama članovi udruge okupljali su se na svetoj misi povodom Uskrsa, na Cvjetnicu, prije tzv. „Uskršnjeg doručka“ u sjedištu PKU, na božićnoj misi i božićnom susretu. Svake godine prije Uskrsa organizirana je radionica izrade poljskih uskrsnih palmi od svježih i suhih grančica i cvijeća. U tradicionalnom „palemkovanju“ sudjeluju mnogi zainteresirani, članovi udruge, zaposlenici Veleposlanstva i različiti prijatelji Poljske. Krajem studenoga pak organizira se radionica izrade adventskih i božićnih ukrasa. Sve više pažnje privlače kulinarske tradicije koje se također njeguju u Zagrebu. U Udruzi organizirana su tako zvana „bigosovanja“, to jest natjecanje za najbolji bigos (poljsko tradicionalno jelo). U posljednje vrijeme nastoji se osigurati što bolju opremljenost kuhinje i priprema teren za tečajeve kuhanja poljskih tradicionalnih jela.

Od 1990. godine PKU izdaje svoj bilten, koji se od 2011. zove „Kopernik“. On izlazi kao tromjesečnik, a svake godine ima i specijalni broj, ove godine posvećen jubileju tridesete obljetnice Udruge. Tekstovi u „Koperniku“ objavljuju se na poljskom i na hrvatskom jeziku. Svaki broj donosi kroniku događaja te članke koji govore o poljskoj kulturi, povijesti i jeziku. Brojevi „Kopernika“ dostupni su u tiskanoj formi te na internetskoj stranici PKU koju vodi Arkadiusz Niziński, a koja je aktivna od 2012. godine. Sada je glavna urednica „Kopernika“ Małgorzata Vražić.

Tijekom godina rada naše udruge mijenjala se uprava, no uvijek su za aktivan rad zaslužne bile predsjednice i osobe u Upravnom odboru, koje su tome radu posvećivale mnogo vremena i truda. Prva predsjednica bila je Jolanta Więckowska Matić, druga Walentyna Lončarić, onda Lidija Cieślińska-Živčić, Krystyna Simić, opet Walentyna Lončarić, Jolanta Sychowska Kavedžija i Barbara Kryżan-Stanojević. Sada funkciju predsjednice obnaša Magdalena Najbar-Agičić.

U okviru Udruge osnovana je Sekcija umirovljenika, koju je vodila Walentyna Lončarić. U omladinskoj grupi posebno je aktivna bila Marta Cvetkov (rođena Simić), koja sada ulaže mnogo truda u aktiviranje mladog naraštaja, posebno organizirajući događaje namijenjene djeci. Cijela uprava podržava te njezine napore jer budućnost pripada mladima. Kada su u pitanju događaji za djecu, od iznimne je važnosti dobra suradnja s Poljskom školom, na čelu koje stoji Izabella Glavić. Svake godine PKU i Poljska škola organiziraju zajedno tradicionalne majske izlete – tzv. „majówki“, ali i druge susrete, primjerice prigodom blagdana sv. Andrije.

Sve bogatija je knjižnica PKU „M. Kopernik“, koja je nastajala postepeno, najprije isključivo zahvaljujući donacijama članova i simpatizera, a u posljednje se vrijeme redovito popunjava djelima najistaknutijih poljskih suvremenih pisaca, popularnim naslovima kriminalističkih i senzacionalističkih romana te  primjercima prijevoda poljske književnosti na hrvatski jezik. Gosti Poljske kulturne udruge bili su poljski pisci, primjerice Olga Tokarczuk, Michał Rusinek ili Renata Piątowska, ali i poznati hrvatski pisci zaljubljeni u Poljsku i njezinu kulturu, primjerice rado prevođen u Poljskoj Miljenko Jergović, koji je 2018. godine nagrađen Nagradom „Kopernik“, koja je tada ustanovljena u PKU za osobe zaslužne za promociju poljske kulture i razvoj poljsko-hrvatskih odnosa.

Pozvani gosti, ali i članovi PKU koji se profesionalno bave poviješću poljske književnosti ili poviješću generalno, održavali su u sjedištu udruge predavanja o povijesti i književnosti, o poljskim piscima i spisateljicama te o kulturnim vezama između Poljske i Hrvatske, organizirane su promocije i predstavljanja knjiga i izložbe. Kada su u pitanju izložbe, novo sjedište PKU pruža u tom pogledu velike mogućnosti. Zahvaljujući tome, od 2016. svake godine udruga organizira nekoliko izložbi, a njihova otvorenja privlače mnoge zainteresirane. Preko izložbi PKU prezentira ljepotu poljskih krajolika, uspjehe poljskih umjetnika ili poljsku povijest i kulturu. Primjerice, 2019. godine postavljena je izložba fotografija koje predstavljaju poljske gradove. Autorica fotografija naša je članica, Ewa Zrno, koja aktivno radi u Upravnom odboru udruge, ulažući mnogo i u radu na projektima, a nezamjenjiva je u logističkim poslovima.

Svake godine organizirani su „Dani s Kopernikom“, ciklus događaja koji za cilj imam popularizaciju velikog poljskog astronoma čije ime nosi Poljska kulturna udruga. Glavna točka „Dana s Kopernikom“ organizira se prigodom rođendana astronoma, to jest 19. veljače. Pored izložbi organizirana su predavanja, a PKU surađuje također sa zagrebačkom Zvjezdarnicom. Godine 2019. predstavili smo veliku izložbu o životu Kopernika. Izložba je bila rezultat suradnje PKU i vlasti grada Olsztyna. Zahvaljujući gostima iz Olsztyna i donaciji koju je primila udruga, proslava „Dana s Kopernikom bila je te godine osobito bogata. Oko pripreme, a posebno prijava i obračuna projekata, marljivo radi Beata Winnicka Božanović.

W PKU „Mikolaj Kopernik“ svake se godine slave poljski nacionalni blagdani. Godinama posebno svečane su proslave Dana nezavisnosti 11. studenoga (svečanost Dana Ustava 3. svibnja organizira Veleposlanstvo RP), te Dan poljske dijaspore. Godine 2020. zbog lockdowna izazvanog epidemijom koronavirusa susret povodom Dana poljske dijaspore održan je online. Bio je to prvi, iako možemo pretpostaviti, ne i posljednji takav susret članova PKU „Mikolaj Kopernik“.