o-nasAdres:

Poljska kulturna udruga “Mikołaj Kopernik” u Zagrebu registrirana je 16. veljače 1990. godine. Ima status pravne osobe. Okuplja oko 150 članova. Djelatnost organizacije određena je Statutom.

Ciljevi djelatnosti:

Okuplja predstavnike poljske narodnosti i njihove prijatelje,
Promiće poljsku kulturu i običaje,

Pomaže članovima Udruge koji žive u teškoj materijalnoj situaciji,
Održava spomen mjesta povezana s poljskom poviješču,
Surađuje s drugim skupinama Poljaka u Hrvatskoj i u drugim zemljama,
Surađuje s kulturnim i prosvjetnim ustanovama te s organizacijama drugih nacionalnih manjna u Zagrebu, surađuje s Europskom unijom zajednica Poljaka.

Područja djelatnosti:

Kultura – organizira priredbe radi obilježavanja nacionalnih praznika i crkvenih blagdana, povijesne obljetnice, koncerte, izložbe, izlete,
Obrazovanje – subotnja škola poljskoga jezika,
Informacijski bilten,
Sekcija mladih,
Vokalna grupa,
Svete mise na poljskom jeziku,
Kontakti i kulturna suradnja s poljskim organizacijama u drugim zemljama.
Izvori financiranja Udruge:

Članarina,
Dotacije Udruženja “Wspólnota Polska” (Matica Poljaka u Warszawi),
Dotacije Savjeta za nacionalne manjine u Republici Hrvatskoj,
Donacije sponzora.

Povijest Poljske udruge 

Poljsku dijasporu možemo podijeliti u dva dijela. Prvi val migracije započeo je u drugoj polovici 19. stoljeća. Prema popisu stanovništva iz 1910. godine na područjima koji su kasnije pripali Kraljevini SHS živjelo je više od deset tisuća Poljaka.

Nakon Prvoga svjetskog rata javljaju se počeci organizacija poljskog stanovništva koje je živjelo na ovim prostorima. Tada su obnovljena Poljska i Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca uspostavile diplomatske odnose te započele stvaranje diplomatskih i konzularnih predstavništava. Za poljske vlasti najvažniji je cilj bila konzularna i pravna zaštita Poljaka koji su u velikom broju naseljavali različita područja bivše Austro-Ugarske Monarhije. Godine 1919. osnovan je u Zagrebu prvi Konzulat Republike Poljske, a njegovo vođenje povjereno je Sandoru Ungaru. On je, nažalost, uskoro preminuo. Rad prvog konzula nastavili su njegovi nasljednici. Radili su na razvoju kulturnih i znanstvenih odnosa te na uspostavi pozitivne slike o Poljskoj. Na inicijativu iz Konzulata osnovane su i prve organizacije koje su za cilj imale njegovanje poljskog jezika i kulture među poljskim stanovništvom. Godine 1929. osnovana je organizacija poljske dijaspore «Ognisko Polskie», koja je kasnije pretvorena u «Polski Krug», koji je 1936. godine imao oko 900 članova.
Nakon burnih događaja Drugoga svjetskog rata najveći dio poljske dijaspore s područja Jugoslavije (oko 18.000 osoba) preselio se natrag u Poljsku. Preostao je samo manji dio Poljaka, a organizacija je prestala s radom.
Drugi val doseljavanja Poljaka u Hrvatsku i ostale dijelove tadašnje SFR Jugoslavije dogodio se od šezdesetih do osamdesetih godina 20. stoljeća kao rezultat mješovitih brakova koji su bili posljedica bolje suradnje između Jugoslavije i Poljske (studentskih praksi, gospodarskih odnosa, sajmova i međunarodnih izložbi, te turizma) u tom razdoblju. Budući da su tadašnji uvjeti života u Jugoslaviji davali znatno bolje perspektive, ti su se bračni parovi u pravilu ovdje i naseljavali. Bilo je to razdoblje u kojem je ponovno nastala aktualna skrb za poljsko stanovništvo. Prije svega se to odnosilo na pravnu zaštitu. Tada su počeli sastanci poljske dijaspore u prostorijama Poljskog konzulata.
Na susretima u Generalnom konzulatu Republike Poljske u Zagrebu često se o tome razgovaralo u razdoblju između 1985. i 1990. godine te se javila ideja o stvaranju nove poljske organizacije. Podršku ovoj ideji pružili su generalni konzuli Kołatkowski i Nestorowicz, kao i njihovi nasljednici, te su poduzeti koraci u pravcu registracije organizacije poljske dijaspore u Hrvatskoj.
Napori nekolicine osoba nakon godinu dana završili su uspjehom. Nakon pripreme statuta i popisa članova (kojih je u početku bilo oko 60) dana 16. veljače 1990. godine registrirana je poljska udruga koja je za svoga zaštitnika uzela velikoga poljskog znanstvenika Nikolu Kopernika.
Početkom devedesetih godina naša je djelatnost, s obzirom na ratne uvjete u Hrvatskoj, bila prvenstveno usmjerena na pomoć ratnim stradalnicima. Slali smo i apele Svetom Ocu Ivanu Pavlu II., predsjedniku RP Lechu Wałęsi i drugim institucijama poljskih vlasti s molbama za pomoć. Materijalnu pomoć koju smo dobili, proslijedili smo našim sunarodnjacima koji su živjeli na područjima zahvaćenima ratom, od Vukovara do Dubrovnika, te hrvatskim institucijama poput Caritasa i dječjih domova. U tome su nam pomagali predstavnici Poljske vojske koja je bila prisutna u Hrvatskoj u okviru mirovnih misija Ujedinjenih naroda.
Pripadnike Poljskog bataljuna pozivali smo na susrete naše organizacije, posebno prilikom blagdana, da bismo im na taj način olakšali boravak izvan domovine. Ugostili smo također predsjednicu poljske vlade Hannu Suchocku i vojnog ordinarija biskupa Leszeka Głodźa te smo od njih tražili podršku za Republiku Hrvatsku i na taj se način zalagali za zaštitu hrvatskih nacionalnih i državnih interesa.
Nakon rata nastavili smo s djelatnošću čiji je cilj bilo očuvanje poljskog identiteta, ali i suradnja sa sličnim organizacijama drugih manjina koje djeluju u Hrvatskoj i organizacijama poljske dijaspore u drugim zemljama. Naš je rad istovremeno naš doprinos u razvijanju dobrih i prijateljskih odnosa s drugim narodima. Naša postignuća možemo zahvaliti podršci Konzulata i Veleposlanstva Republike Poljske u Zagrebu te financijskoj pomoći Udruge «Wspólnota Polska» (Poljska zajednica), te uz financijsku potporu privatnih firmi i sponzora. Tijekom proteklog razdoblja doživjeli smo mnogo značajnih događaja, prvenstveno susret sa Svetim Ocem u Zagrebu prilikom njegova posjeta Hrvatskoj, te s predstavnicima poljskog parlamenta, među ostalim s predsjednikom Odbora Poljskog parlamenta za kontakte s Poljacima izvan granica prof. A. Zakrzewskim, pučkim pravobraniteljem prof. Adamom Zielińskim, zastupnicama u Senatu gospođom Boguckom Skowrońskom, Sagatowskom i Grabowskom. Svi ti susreti jačali su našu vjeru u potrebu daljnjeg intenzivnog rada na razvoju dobrih poljsko-hrvatskih odnosa. Teško je i nabrojiti sve prilike u kojima je naše društvo bilo učinkoviti posrednik između različitih poljskih i hrvatskih institucija, te načine na koje nastojimo potpomagati svoje sunarodnjake.

Od samog početka naše djelatnosti mnogo smo pozornosti posvetili poučavanju mladih naraštaja poljskom jeziku. Iz godine u godinu rastao je broj članova, redovito smo održavali susrete i širili svoju djelatnost kojoj je glavni cilj ima udovoljavanje potrebama poljske dijaspore u Republici Hrvatskoj.

Prvenstveno se to odnosi na:

    • organiziranje škole poljskog jezika za djecu i mladež;
    • organiziranje proslava i obilježavanja nacionalnih i vjerskih blagdana;
    • održavanje misa na poljskom jeziku;
    • suradnju s Konzulatom Republike Poljske radi organizacije ljetovanja za djecu;
    • organiziranje dolaska poljskih glazbenika, zborova, ansambla,
    • izdavanje Informativnog biltena («Biuletyn Informacyjny») namijenjenog osobama koje žive izvan Zagreba.

Članovi naše Udruge

Naša Udruga ima 150 članova
U Udruzi možemo izdvojiti 3 dobne skupine:
Prva skupina su seniori. To je malobrojna skupina o kojoj se brinemo i stalno smo snjima u kontaktu. Njima je naša Udruga najviše potrebna.
Druga skupina, brojčano najjača, to su pripadnici srednjeg naraštaja. Većina njih
fakultetski je obrazovana. Postoji i skupina koja je postigla dobre uvjete
zahvaljujući osnivanju vlastitih tvrtki koje dobro napreduju održavajući dobre trgovinske veze s poljskim tvrtkama. Pojedinci rade svoj posao u struci u okviru javnih i znanstvenih institucija.
Treća su skupina djeca i mladež. Polako raste broj najmlađih koji slijede primjer onih
koji već pohađaju srednje škole ili fakultete. Imamo sve više polaznika Škole poljskog
jezika. Ponosni smo na to da se naša mladež organizirala u omladinsku sekciju. To nam daje
vjeru kako je budućnost poljske dijaspore u Hrvatskoj osigurana, da će biti očuvana poljska kultura i jezik, te da će se nastaviti naš društveni rad.

Do 2003. godine nismo imali odgovarajući prostor. Tim više možemo biti zahvalni našim članovima koji su tada posvećivali toliko mnogo energije u djelatnost Udruge. Svake smo godine organizirali različite svečanosti i proslave, također i za hrvatske goste, kao što su koncerti glazbe F. Chopina, I. Paderewskog, J. Wieniawskog i drugih poljskih skladatelja, novogodišnje susrete, promocije poljske književnosti, proslave nacionalnih i vjerskih blagdana. Na taj smo način nastojali promovirati poljsku kulturu u Hrvatskoj te se integrirati u hrvatsku kulturnu sredinu.

Naša postignuća:
od 2001. godine naša udruga je članica Europske unije udruga poljske dijaspore;

godine 2003. od grada Zagreba dobili smona korištenje prostorije, koje su nakon obnove o trošku Grada postale sjedište naše Udruge,

godine 2003. u Zagrebu smo organizirali regionalni susret udruga poljske dijaspore iz 19 zemalja Srednje i Jugoistočne Europe;

studenti poljskog podrijetla, članovi naše Udruge, koriste našim posredništvom stipendije «Semper Polonia»,

uspostavili smo suradnju s omladinskim udrugama poljske dijaspore u cilju razmjene iskustava;
godine 2004., 2005. i 2006. nastupali smo s pjevačkim sastavom na VII., VIII. i IX. smotri nacionalnih manjina u Zagrebu
u našem sjedištu organiziramo knjižnicu poljske knjige;

pojedini članovi naše udruge bilo svojim profesionalnim radom ili u slobodno vrijeme, promoviraju poljsku kulturu u hrvatskim medijima, također i pridonose uspostavi boljih odnosa između poljskih i hrvatskih kulturnih i znanstvenih institucija;

Članovi naše Udruge svaki put koriste priliku da populariziraju u poljskim krugovima sve što vrijedi znati o Hrvatskoj kao i u hrvatskim krugovima šire znanje o Poljskoj. Izašlo je nekoliko knjiga koje govore o kontaktima Poljske i Hrvatske (knjiga V. Lupisa izdana u dvojezičnoj verziji, na poljski ju je prevela Barbara Kryžan-Stanojević, Branko Šegota – «Poljski glumci u Hrvatskom Kazalištu», Iza Kavedžija prevela je priču Nataše Goerke «Oproštaj plazme»

Neki članovi udruge bave se izdavačkom djelatnošću: primjerice, Magdalena Najbar-Agičić zajedno sa svojim suprugom Damirom Agičićem vodi izdavačku kuću Srednja Europa, koja izdaje prijevode poljskih autora s područja povijesnih znanosti i drugih (Jerzy Holzer, Jerzy Łojek, Andrzej Paczkowski, Mieczysław Maliński). Svi ti napori na zbližavanju dvaju naših naroda i kultura bili su zapaženi, a naši članovi su dobili i poljska državna odlikovanja za širenje i očuvanje poljske kulture.

Kao u svakoj neprofitabilnoj organizaciji djelatnost naše Udruge počiva prije svega na entuzijazmu grupe aktivnih sudionika svih događanja. Prva predsjednica naše Udruge je bila Jolanta Więckowska Matić, sljedeće godine Udrugu je vodila Walentyna Lončarić, iza nje Lidia Cieślińska-Živčić, nakon toga Krystyna Simić, te ponovno Walentyna Lončarić. Trenutno udrugu vodi predsjednica Jolanta Sychowska – Kavedžija.

Teško je navesti sve čime se bave članovi naše Udruge i na koji način pridonose
vlastitom boljitku, ali i boljitku zemlje u kojoj se igrom sudbine našli. Nadamo se da će proces priključivanja R. Hrvatske Europi još više zbližiti naše dvije prijateljske
zemlje, te da će mnoge barijere koje su sada postojale u zajedničkoj Europi biti
premoštene.

Dana 17. lipnja 2014. godine održana je Izborna skupština Poljske kulturne udruge „Mikolaj Kopernik“ u Zagrebu. Odlukom Skupštine izabran je

Upravni odbor u sastavu:

predsjednica Udruge
Barbara Kryżan-Stanojević

potpredsjednice:
Jolanta Sychowska-Kavedžija
Beata Winnicka-Božanović

članovi Upravnog odbora

Magdalena Najbar-Agičić

tajnica
Janina Wojtyna-Welle

U sastav Odbora ulazi u skladu sa statutom počasna predsjednica Udruge Walentyna Lončarić.

blagajnica
Katarzyna Dzięgielewska-Gajski

zamjenik blagajnice
Dubravko Gajski

Placeholder

STATUT